Knjiga dobro napreduje. U mjesec dana odtipkao sam 388.000 znakova u više od 215 kartica teksta, prešavši put od našeg postavljanja na planet do početka provedbe SVO. Sada kreće najčupaviji dio raščlambe što je bilo, što se upravo odvija i čemu se možemo nadati u skoroj budućnosti. U tom dijelu planiram se pozabaviti i s pojmom kolektivne sposobnosti ljudske vrste za predviđanje budućih događaja i općenito događaja koji zadiru u područje parapsihologije ili duhovnosti. Naravno teško je izmjeriti nešto nemjerljivo, ali i u tom području mogu se nazrijeti neki principi funkcioniranja. No da ne otkrivam previše prerano, vratimo se tekućim zbivanjima. Rusi su u proteklih osam dana zauzeli i oslobodili 17 naselja. Redom od sjevera prema jugu zauzeli su Ulanovo, Tolstodubovo i Malu Ribicu u Sumskoj regiji, uz Hripuni, Kreidjanku, Šabelnoj, Visoku Jarugu, Nesternoj, Rublenoj, Gračevku i Serdobino u Harkovskoj regiji.
U DNR su oslobođeni Novovodjan, Jampol, Novomihajlovku i Vesele Polje, uz Jegerovku u Zaporožju. Nastavljaju se borbe za čišćenje Volčanskog kotla, kao i one oko Kupjanska i Krasnog Limana. Zašto je tome tako pojašnjeno je u prethodnom postu. Međutim iako se taktika uporabe snaga na terenu značajno promjenila, temeljni ciljevi operacije ostali su isti od 24. veljače 2022. To su uništenje ljudstva i vojne tehnike UKrajine, koju su naslijedili od SSSR-a. U tome se ovaj rat razlikuje od većine prethodnih, koji su se uglavnom vodili za ovladavanje s prostorom. Ovaj se rat ne vodi za teritorij, kojeg Rusija ionako ima previše, nego protiv ugroze vlastitog postojanja. Još je Carl von Clausewitz tijekom proučavanja Napoleonovog poraza u Rusiji, ispravno zaključio da se Rusiju ne može poraziti uporabom klasične vojne sile. Na žalost, Hitler nije tako mislio, što je Njemačka skupo platila u WW2 i još uvijek plaća.
Na žalost ni današnja EU osovina Berlin-Pariz to gradivo nije pravilno usvojila, pa opet priča o nekakvim nadiranjima na Rusiju. Istodobno, "veliki brat" preko Atlantika, koji ih je u to s*anje gurnuo od 2014. do 2022., s novom Trumpovom administracijom se lagano odmiče od toga. Vratili su se na svoje "početne postavke" i Monroevu doktrinu. Po kojoj se ne bi "šteli" mješat u Europske ratove, ali isto tako nikome ne daju da ih ugrožava u njihovoj zapadnoj hemisferi. Od tada je riješena neposlušna Venecuela, šamaraju se Kanada i Mehiko, prisvojili su Grenland u vojnom smislu, dok je Kuba na čekanju. Kao uostalom i Iran. Ali jedno je udarati po niže rangiranim vojnim silama, a nešto sasvim drugo riskirat nuklearnu razmjenu s Rusijom zbog par idiota u Europi. Koji će nastave li čačkati mečku, to sigurno i dobiti. Kod nas se i ovaj vikend planira nastavak obuke, dok se WW3 nastavlja...
